Naš um lako postaje zatvoren za nove ideje. Njegovanje početničkog uma pomaže nam da ponovo otkrijemo radost učenja.
Potreba za znanjem
Japanski zen izraz shoshin prevodi se kao ‘početnički um’, a odnosi se na jedan paradoks: što više znate o nekom predmetu, veća je vjerojatnost da ćete svoj um zatvoriti za daljnje učenje. Kao što je to zen redovnik Shunryu Suzuki izrazio u svojoj knjizi Zen um, početnički um (Zen Mind, Beginner’s Mind 1970): ‘U početničkom umu postoje mnoge mogućnosti, a u umu znalca samo ih je par.’
Mnogi povijesni primjeri pokazuju kako um znalca (ili osjećaj znalca) može dovesti do zatvorenosti uma – uskogrudnosti i opstrukcije znanstvenog napretka. 1912. godine, na primjer, kada je njemački geofizičar i istraživač Alfred Wegener izložio pretpostavku – suprotno ondašnjoj općeprihvaćenoj mudrosti – da je Zemlja sastavljena od pomičnih kontinentalnih ploča, ismijali su ga priznati geolozi širom svijeta. Njegovi njemački sunarodnjaci govorili su o njegovim ‘bunovnim besmislicama’, dok su ga eksperti u Sjedinjenim državama optužili za promicanje pseudo znanosti. Proći će desetljeća da se sruši pravovjerje i prizna točnost njegove teorije.
Postoji obilje sličnih priča. U mom vlastitom području neuroznanosti, na primjer, vjerovanje u ‘strogi dekret’ legendarnog španjolskog neuroznanstvenika Santiaga Ramóna y Cajala, da nije moguć rast neurona u odrasloj dobi čovjeka, opstalo je desetljećima, unatoč gomilanju proturječnih dokaza.
Intelektualna oholost ne pogađa samo priznate znanstvene eksperte. Već samo posjedovanje sveučilišne diplome za neko područje može dovesti do toga da ljudi grubo precijene svoje znanje. U jednom značajnom istraživanju 2015. godine na Yale University, istraživači su pitali diplomce da procijene svoje znanje o raznim temama povezanim s njihovim studijem, a potom su testirali njihovu stvarnu sposobnost da objasne te teme. Učesnici su često precijenili svoj stupanj razumijevanja, očigledno zamijenivši ‘vrhunsko znanje’ koje su imali u vrijeme studiranja sa svojim značajno skromnijim trenutnim znanjem.
Nažalost, baš kao što je pisao Suzuki i kao što pokazuju povijesne anegdote, postoje istraživački dokazi da čak i nečiji osjećaj da je ekspert rađa zatvorenost uma, uskogrudnost. U jednom drugom istraživanju ljude su uvjerili da su relativno stručni za neku temu (na primjer, dajući im napuhane ocjene na testu poznavanja politike), što je dovelo do toga da su ljudi bili manje voljni uzeti u obzir druga politička stajališta – pojava koju su istraživači nazvali ‘efekt zasluženog dogmatizma’.
Posljedice prekomjernog intelektualnog samopouzdanja mogu se vidjeti u raspravama o kontraverznim aktualnim spornim pitanjima. Uzmite pitanje genetski modificirane (GM) hrane, koja se na temelju postojećeg znanstvenog znanja smatra sigurnom. Istraživanje je pokazalo da su ljudi s najjačim anti-GM stajalištima, vjerujući u štetnost GM hrane, najviše skloni precijeniti svoje znanje s tim u vezi.
Pristupajući spornim pitanjima s početničkim umom ili zdravom dozom intelektualne poniznosti može pomoći u sprečavanju štete od intelektualne oholosti. Ljudi koji su intelektualno ponizniji zapravo znaju više, vjerojatno zato jer su otvoreniji za prihvaćanje novih informacija. Slično tome, intelektualna poniznost povezuje se s otvorenošću uma i većom sklonošću za prihvaćanje stavova drugih ljudi – nedvojbeno upravo ono što treba našem današnjem politički grozničavom svijetu.
Stoga će vam njegovanje početničkog uma pomoći da steknete šire znanje, da ne budete prekomjerno samouvjereni i da budete skloniji surađivati s drugima – osobine sve više tražene na vodećim poslovima. Vježbajući da budemo fleksibilni umjesto dogmatični, više ponizni i manje drski, postat ćemo prijemčivi za mišljenja i potrebe drugih ljudi, što će nas učiniti boljom sestrom, bratom, ocem, majkom, partnerom i prijateljem. Širom otvorenih očiju i uma mnogo je lakše uživati u čudu svijeta, rasti, učiti i slušati.
Što činiti
Važan prvi korak prema otvorenijem umu jeste izgraditi realan osjećaj o vlastitom znanju. Bezbrojne studije pokazuju da većina nas precjenjuje svoje razumijevanje raznih tema, od načina rada usisavača za prašinu do detalja političkih zbivanja – pojava zvana ‘iluzija dubine objašnjenja’. Nasreću, postoji vrlo jednostavno rješenje za taj oblik prekomjerne intelektualne samouvjerenosti, a taj je da se potrudite detaljno objasniti neko relevantno pitanje ili temu samome sebi ili nekome drugome, bilo naglas ili pismeno. Ova vježba iznosi na vidjelo rupe u našem znanju i razbija iluziju stručnosti.
Ako upuštanje u sveobuhvatno objašnjavanje zvuči nepraktično ili suviše zahtjevno, postoji skraćena verzija koju možete iskušati. 2016. godine psiholog na sveučilištu Washington and Lee u Virginiji pokazao je da se isti blagotvorni učinci mogu postići jednostavno tako da nekoliko sekundi razmislite kako bi dani problem objasnili pravom stručnjaku ‘korak po korak, na prirodno povezan način, bez šupljina u priči’.
Još jedna prepreka za otvorenost našeg uma je naša prirodna sklonost da tražimo informacije koje podupiru naše postojeće stavove i uvjerenja – ljudska slabost poznata pod nazivom ‘potvrdna pristranost’. Ona hrani našu uskogrudnost i uvjerenost u vlastito znanje.
Da bi se oduprli potvrdnoj pristranosti, budite je svjesni. Stalno se podsjećajte da ona postoji i poduzimajte odgovarajuće korake protiv nje tražeći informacije i stavove koji proturječe vašoj trenutnoj poziciji. Istraživanje objavljeno davne 1980. godine ukazuje da takvo aktivno propitivanje vlastitih stavova može biti korisno. Volonterima su bila postavljena trivijalna pitanja poput: ‘Sabinjanke su bile dio (a) drevne Indije, (b) drevnog Rima’, a nakon toga su trebali procijeniti vjerojatnost točnosti svojih odgovora. Kao što se očekivalo, volonteri su bili skloni pretjeranoj samouvjerenosti u odnosu na točnost svojih odgovora. Međutim, istraživači su ustanovili da je moguće smanjiti pretjeranu samouvjerenost volontera tako da ih jednostavno upitaju da navedu jedan razlog zbog kojeg bi svaki njihov izabrani odgovor mogao biti netočan. ‘Ljudi koji žele ispravno procijeniti svoje znanje trebali bi se više potruditi u pribavljanju i vaganju dokaza,’ zaključuju istraživači. ‘Međutim, taj dodatni trud će vjerojatno biti uzaludan, osim ako nije usmjeren na pribavljanje proturječnih argumenata.’
Za veću otvorenost uma također je važan način na koji razmišljate o inteligenciji i stručnosti. ‘Teorija mentaliteta rasta’ tvrdi da ako smatramo da su urođene sklonosti podložne promjeni, a ne fiksne, tada smo u stanju bolje učiti. Iako je primjena ove teorije u formalnom obrazovanju naišla na određene kritike u zadnje vrijeme, mnogi i dalje taj koncept smatraju vrijednim, a postoji i uvjerljiva logika u ideji da će stav ljudi u odnosu na prirodu inteligencije vjerojatno potaknuti njihovu vlastitu intelektualnu poniznost.
Niz istraživanja objavljenih 2018. godine, podržao je ovo gledište, pokazujući da ljudi koji su bili intelektualno ponizniji također su bili skloni ‘mentalitetu rasta’ u vezi inteligencije. To ima smisla – ako prihvatite stajalište da je inteligencija nešto čime jeste ili niste obdareni, onda priznavanje (ili aktivno traženje radi razotkrivanja) rupa u vlastitom znanju i mudrosti može predstavljati prijetnju služeći kao očiti dokaz vaše intelektualne inferiornosti. Suprotno tome, ako inteligenciju vidite kao nešto što se razvija, tada otkriće rupa u vlastitom znanju nije prijeteće, već otvara uzbudljive nove mogućnosti za učenje.
Taj isti rad 2018. godine pokazao je, budeći nadu, da bi možda bilo moguće njegovati intelektualnu poniznost ohrabrivanjem mentaliteta rasta. Volonteri kojima je bilo zadano da pročitaju znanstveni članak o fleksibilnosti inteligencije postigli su bolje rezultate u mjerenju intelektualne poniznosti i bili otvoreniji za druge stavove u usporedbi s kontrolnom grupom. ‘Ova studija ukazuje da se stupanj intelektualne poniznosti može, bar privremeno, povećati uz pomoć mentaliteta rasta kao skupa uvjerenja koja tome pogoduju.’
Zadnja, mnogo ugodnija stvar koju možete poduzeti u cilju povećanja svoje intelektualne poniznosti jeste namjerno u sebi pobuditi osjećaj strahopoštovanja. Nekoliko studija pokazuje da strahopoštovanje umiruje ego i potiče epistemološku otvorenost – to jest, veću spremnost da se na stvari gleda drugačije i da se prepoznaju rupe u vlastitom znanju. Taj osjećaj također izgleda umanjuje želju ljudi da se zadovoljavaju neopozivim, zatvorenim argumentima.
Niz istraživanja objavljenih 2019. godine pratilo je volontere koji su gledali inspirativne video snimke prirode ili noćnog neba – to ih je dovelo do toga da posumnjaju u svoj stav o smrtnoj kazni; da političke debate vide kao manje polarizirane; i da budu spremniji raspravljati s onima koji imaju suprotne stavove o imigraciji od njihovih. Drugi rad objavljen iste godine, koji je za poticanje strahopoštovanja koristio video filmove o prirodi i virtualni doživljaj polarne svjetlosti, ustanovio je da je taj osjećaj u volonterima probudio veću svijest o nedostacima vlastitog znanja i revnije zanimanje za znanost. Parafrazirajući Alberta Einsteina istraživači su napisali da ‘onaj koji nikada ne doživi strahopoštovanje, prestaje otkrivati’. Poruka je jednostavna: da biste povećali otvorenost svoga uma, pokušajte si uzeti vremena da u čudu promatrate zvijezde.
Ključne točke
- Objasnite teoriju ili ideju sebi ili nekom drugom. Pretjerano pouzdanje u vlastito znanje ili stručnost potiče uskogrudnost. Pokušavajući objasniti neku ideju ili argument nekom drugom, dobit ćete realniji osjećaj o onome što znate i što ne znate.
- Raspravljajte sami sa sobom. Suštinski je dio ljudske psihologije sklonost da tražimo znanje i informacije koje su u skladu s našim trenutnim stavovima i vjerovanjima. Pokušajte biti više svjesni te ‘potvrdne pristranosti’ i namjerno joj se suprotstaviti raspravljajući sami sa sobom – potražite dokaze i argumente koji vašu trenutnu perspektivu dovode u pitanje.
- Prihvatite da inteligencija nije fiksna nego se povećava težnjom za znanjem. Ako vjerujete u fleksibilnost intelekta, to se zove imati ‘mentalitet rasta’ (suprotno tome, ako smatrate da su ljudi u suštini bilo pametni ili glupi po prirodi, tada imate ‘fiksni mentalitet’). Periodičkim podsjećanjem da je stručnost nešto što se stječe učenjem i trudom prije ćete razviti mentalitet rasta, a to će vam pomoći da budete otvoreniji za drugačije nazore.
- Promatrajte zvijezde. Promatrajte noćno nebo, prošećite prirodom ili poslušajte inspirativnu simfoniju. Svaka aktivnost koja u vama pobuđuje strahopoštovanje (zadivljenost prostranstvom i ljepotom svijeta) uvećat će vaš osjećaj poniznosti i nadahnuti vas za širenje svjetonazora.
Naučite više
Njegovanje shoshina ili ‘početničkog uma’ nije isključivo individualni pothvat. Kultiviranje otvorenosti i poniznosti ima i važnu društvenu i interpersonalnu dimenziju. Smatra se da intelektualna oholost ili uskogrudnost djelomično proizlazi iz jednog oblika defenzivnosti ega. Ne volimo otkriti (ili otkriti drugima) da nismo u pravu ili da smo neznalice jer to narušava naše samopoštovanje. U okruženju u kojem se osjećamo cijenjeni i sigurni taj strah je manji i spremniji smo svoj ego izložiti prijetnji nesigurnosti i priznati da ne znamo. To pokazuje da ako i kada osjećate da imate podršku i skrb, bit ćete više skloni priznati svoje moždane nedostatke.
Znanstvenici su to testirali u nizu istraživanja objavljenih 2018. ustanovivši da su ljudi koji osjećaju da njihovi partneri ili prijatelji imaju više razumijevanja i naklonosti prema njima, također skloni biti ponizniji i otvoreniji za drugačija stajališta. Slična studija iz 2017. ustanovila je da su ljudi u sigurnijim vezama (koji osjećaju veće pouzdanje u svoje veze) otvoreniji za propitivanje protuargumenata svojim uvjerenjima.
Ta istraživanja služe kao podsjetnik da se intelektualna poniznost ne događa u vakuumu i da naši odnosi mogu utjecati na to koliko ćemo biti defenzivni u vezi svoga znanja i uvjerenja. Za veću otvorenost uma pomaže osjećati se voljenim i poštovanim. Naravno, to vrijedi i u suprotnom smjeru. Ako želite da oni oko vas budu otvoreniji, razmislite da li im pružate dovoljno poštovanja i razumijevanja da bi se odrekli svoje obrane. Ljudi na odgovornim pozicijama u institucijama, kao što su rukovoditelji kompanija i školski nastavnici, mogli bi također razmisliti čine li dovoljno za njegovanje kulture u kojoj ljudi imaju povjerenja priznati da nešto ne znaju i promijeniti svoje mišljenje.
I zadnja stvar koju treba imati na umu je da novija istraživanja upućuju da je intelektualna poniznost – sa shoshinom ili početničkim pristupom životu – više stanje nego osobina. Što znači da se razlikuje unutar osobe ovisno o situaciji, više no što se razlikuje između ljudi kao stabilniji aspekt osobnosti. To upućuje da je težnja za poniznošću i otvorenošću uma neprekidni proces, a ne cilj kojeg ikada možemo prekrižiti kao postignut. Drugim riječima, ne zaboravite biti ponizni u vezi svoje intelektualne poniznosti.
Poveznice i knjige
- Britansko psihološko društvo pruža informacije o skraćenoj metodi zvanoj ‘Reflection on Explanatory Ability’ koja vam može pomoći da realnije procijenite svoje trenutno razumijevanje određene teme ili problema.
- Postoji mnoštvo knjiga koje detaljno istražuju slabosti ljudskog uma i razloge za intelektualnu poniznost. Dvije meni najdraže su Intuition: Its Powers and Perils (2004) Davida Myersa i, novija, The Intelligence Trap: Revolutionise your Thinking and Make Wiser Decisions (2019) Davida Robsona.
- Audio Internet program You Are Not So Smart Davida McRaneya bavi se sličnim temama.
- The Moral Maze BBC Radio 4 prezentira različite stavove o problematičnim pitanjima.
- U svakoj od epizoda audio Internet programa Changed My Mind gosti pričaju priču o nekom važnom problemu o kojem su promijenili svoje mišljenje, zašto – i što su iz toga naučili.
- Mindset (2007) Carol Dweck je poticajna knjiga o njenoj teoriji, no kritičke protuargumente možete naći u članku Carla Hendricka u web magazinu Aeon iz 2019.
- Doživljaj strahopoštovanja u udobnosti vlastite sobe može vam pružiti gledanje videa na kanalima Planet Earth BBC, Our Planet Netflix, ili Aeon Video channel.
_______________________________________
Christian Jarrett je jedan od urednika web magazina Aeon+Psyche, kognitivni neuroznanstvenik i autor više knjiga, između kojih su Grubi vodič za psihologiju The Rough Guide to Psychology (2011) i Veliki mitovi uma Great Myths of the Brain (2014). Njegova sljedeća knjiga o promjenama ličnosti bit će objavljena 2021. godine.
Originalni članak objavljen u web magazinu Aeon Psyche 20. maja 2020.