Caitlin Johnstone 25. kolovoz 2026.
Anna na Twitteru pita, ‘Da li je itko drugi zaista zabrinut za svoju budućnost pitajući se dokle je stigao u životu i što je postigao i koliko vrijedi kao osoba?’
Razumijem o čemu govoriš, no to je uglavnom samo šum u glavi koji nam je nametnut indoktrinacijom od ovog nezdravog društva u kojem živimo.
Život se ne sastoji samo od gomilanja hrpe postignuća ili dostizanja određenih prijelomnih točaka, nego od življenja. Bukvalno biti fizički živ i pobrinuti se da to bude u potpunosti.
Kada kažem ‘živjeti u potpunosti’ svoj život, ne mislim pritom doživjeti hrpu uzbudljivih iskustava poput skakanja s padobranom ili trčanja s bikovima, i ne mislim na stavljanje kvačica uz gomilu obavljenih zadataka poput udaje ili rađanja djece. Mislim stvarno biti prisutan u životu. Posvetiti pažnju onome što se stvarno događa umjesto gomili izmišljenih besmislica u svojoj glavi. A to je zapravo puno jednostavnije kad se jednom otarasiš ideje da živiš pogrešno i da se tvoja priča ne odvija ispravno.
Prema pravilima našeg disfunkcionalnog društva ti si neadekvatna ukoliko ne postaneš produktivni kotačić kapitalizma i ne namakneš dovoljno bogatstva za konzumiranje proizvoda u velikim količinama. U idealnom slučaju proizvest ćeš neku djecu koja mogu odrasti postajući i sami dobri potrošači i kotačići. Tvoj život nije ništa drugo doli priča o postizanju ciljeva u obrazovanju, u karijeri, u odnosima, u obitelji, kupujući usput veće i veće komade nekretnina, sve dok ne pokupiš neku bolest i ne umreš.
Tvoje uživanje u životu? Bezvrijedno. Tvoje naslađivanje vlastitim osjetilnim doživljajima iz trenutka u trenutak na ovoj nezamislivo prekrasnoj planeti? Potpuno bez vrijednosti. Divljenje čudesnoj prirodi ovog neobičnog i veličanstvenog zemaljskog iskustva? Nevažno. Sve što je važno u ovoj civilizaciji jest koje si zadatke označila kvačicom i koje si proizvode kupila.
To je suludi način življenja. Samo se ljudski mozak može dosjetiti tako spektakularnih halucinacija.
Samo su ljudi dovoljno ludi da vjeruju da je život pošao po zlu čak i kad imaju srce koje kuca, pun stomak i nikakve fizičke prijetnje u neposrednoj okolini. Nijedna žaba ne sjedi vani brinući o svojoj vrijednosti kao žabe. Nijedan orao ne preplavljuje svoje tijelo hormonima stresa jer nije dovoljno postigao u životu. Oni uzmu svoju hranu i odmaraju. To je čitav njihov dan.
Kako živjeti? Stanice našeg tijela već znaju kako živjeti. Tvoj um nema pojma, ali tvoje stanice znaju. Sve što um može činiti jest izmišljati teorije o tome kako izgleda dobro proživljen život, a u međuvremenu tvoje živuće stanice već vode život bez nadzora ili razumijevanja uma. One to rade dok ti spavaš, toliko je nevažan tvoj um za taj proces življenja. Tvoj um misli da on upravlja ovim životom, a ustvari je samo bučan i razmažen putnik.
Kad prestaneš slušati instrukcije lajavog uma sa zadnjeg sjedišta i naučiš jednostavno sjediti i diviti se osjetilnom iskustvu kao što to čine životinje, tek tada stvarno počinješ živjeti. Kad prestaneš slušati brbljavi mentalni monolog i procjenjivački, razdvajajući um koji misli da zna o svemu, počinješ sve sagledavati po prvi puta. Svaki trenutak ove inkarnacije je zanosan i izaziva divljenje kad ga naučiš gledati svježim očima, bilo da se penješ na Mount Everest ili sjediš kod kuće pijući kavu.
To ustvari znači živjeti. Radi se o tome da budeš prisutna u svom jedinom dragocjenom životu. Ne u priči o svom životu. Ne u idejama drugih ljudi o tvom životu. Ne u svojim raspravama sa životom ili svojim pretpostavkama o tome kako bi trebao izgledati. Svom stvarnom životu, dok se stvarno odvija ovdje i sada, iz trenutka u trenutak.
Nemoj dozvoliti da te ludilo našeg distopijskog društva prevari da ga propustiš. Ne prihvaćaj smjernice za svoj život od duboko bolesne civilizacije.
Umjesto toga prepusti vodstvo vlastitim živućim stanicama. Svojim osjetilima. Proživljenom iskustvu živućeg tijela. Zraku u svojim plućima. Bojama i sjenama u svom vidnom polju. Vibracijama u svojim bubnjićima. Vjetru na svojoj koži i u svojoj kosi.
To je jedino mjesto gdje se život zapravo događa. Počni tamo. Počni tamo iznova i opet iznova. Svaki puta bit će to sasvim novi početak.
___________________