Hrvatski prijevod transkripta za video:
Događa se to skoro stalno: mali zajedljivi komentar, šala na naš račun pred grupom starih prijatelja, sarkastična primjedba, podrugljiva procjena, provokativni komentar na Internetu.
Te stvari jako bole – više no što smo ikada spremni priznati. U privatnosti našeg uma mi tražimo objašnjenja, no obično je teško pronaći bilo što zadovoljavajuće i umirujuće. Ostajemo tek zbunjeni nemarnom okrutnošću koja kruži svuda oko nas – i sumnjamo da smo možda, negdje u dubini, sami krivi što smo postali žrtva toga.
Evo što bismo zapravo trebali misliti, istina toliko bazična koliko i neopoziva: drugi ljudi su grubi zato jer sami trpe bol. Jedini razlog što su nas povrijedili je taj da su – negdje duboko unutra – i sami povrijeđeni. Zlobni su i podrugljivi i gadni zato jer nisu dobro. Kako god izgledali samopouzdani izvana, kako god zreli i otporni naizgled, njihovi postupci su nam dovoljan dokaz da uistinu ne mogu biti u dobrom stanju. Nitko valjan neće imati potrebu da to radi.
Ova misao je osnažujuća jer nas opakost tako lako ponižava i umanjuje. Ona nas pretvara u malu oštećenu stranku. Bez da namjeravamo, mi našeg zlostavljača počinjemo zamišljati moćnim i čak nekako impresivnim. Njegova osvetoljubivost nas ponižava. No, psihološko objašnjenje zla odjednom preokreće dinamiku moći. Vi ste taj koji nema potrebu omalovažavati, koji je zapravo veća, čvršća, snažnija stranka; vi – koji se osjećate tako bespomoćni – zapravo cijelo vrijeme vladate.
Ova misao ponovo uspostavlja pravdu. Ona jamči da krivac na kraju biva kažnjen. Možda vi sami nećete osobno biti u stanju ispraviti vagu (on je već izašao iz sobe ili nastavlja konverzaciju prebrzo da biste vi stigli protestirati – i u svakom slučaju, vi niste od onih koji dižu buku). Ali neka vrsta kazne već je uručena kozmički, negdje iza kulisa; njihova patnja, čiji je nepobitni dokaz njihova potreba da nanose patnju drugima, je sve što vam je potrebno da znate da su dobili što zaslužuju. Vi prelazite iz uloge žrtve zločina u svjedoka jednog apstraktnog oblika pravde. Oni vam se možda neće ispričavati, ali sigurno nisu prošli nekažnjeno; njihova patnja dokaz je da plaćaju visoku cijenu.
Ovo nije tek ugodna priča. Osoba koja se osjeća spokojno sa sobom ne može imati potrebu uznemiravati druge. Mi nemamo energiju da budemo okrutni, osim ako, i dok, proživljavamo unutarnju patnju.
Usput, ova teorija daje naputke kako bismo se mogli – kada se oporavimo od udarca – suočiti s onima koji su ga zadali. Iskušenje je da i mi zauzvrat budemo strogi i okrutni, ali jedini način za okončanje opakog ciklusa mržnje je, naravno, usmjeriti pažnju njegovim korijenima koji leže u patnji. Nema smisla uzvraćati udarac. Moramo – kao što su nam oduvijek govorili drevni proroci – naučiti naše neprijatelje gledati s tugom, žaljenjem i, kad nam uspije, praštajućom ljubavlju.