Caitlin Johnstone: Mi smo tek jedna zbunjena vrsta u nezgodnoj fazi tranzicije


Poslušajte audio snimku na engleskom

Stvarno, kad se bolje razmisli, stvari su zbrkane jer su ljudi u vrlo neugodnoj i zbunjujućoj fazi svog razvoja kao vrste.

Naši gigantski mozgovi evoluirali su brže no što smo se mogli tome prilagoditi i sada smo tek uplašeni majmunoliki predatori, teturajući zemljom sa svojim masivnim prefrontalnim korteksima koji prekrivaju hrpu duboke iskonske uvjetovanosti. Žurno razvijena sposobnost za jezik i apstraktnu misao smještena povrh reakcije na strah koju su razvili naši daleki evolucijski preci da im pomogne u bijegu od davno izumrlih čudovišta s veliki oštrim zubima.

Ta iznenadna promjena ostavila nas je u fazi tranzicije dok još nismo dokučili neizmjernu moć koja eruptira iz naših lubanja pružajući nam mogućnost da oblikujemo svijet po svojoj volji. Kao što su vjerojatno nespretno izgledali drevni sisavci, preci kitova, kada su se prvi puta počeli vraćati u more, prije no što su shvatili plivanje i prije no što su se njihove nosnice pomaknule na lokaciju povoljniju za disanje u vodi.

Ostavila nas je u toj čudnoj neugodnoj fazi kad imamo inteligenciju da činimo zapanjujuće stvari, ali još nismo razvili mudrost da tu novostečenu sposobnost koristimo na harmoničan način.

Mi sada imamo sposobnost da uz pomoć tehnologije pokorimo svoje vlastite ekosustave, ali nam nedostaje mudrosti da to ne činimo.

Imamo inteligenciju za izum nuklearnih oružja, ali nam nedostaje mudrosti da ih ne gradimo.

Imamo sposobnost planiranja svoje osobne budućnosti, ali nam nedostaje mudrosti da se pobrinemo da naša vrsta u cjelini ima budućnost.

Imamo sposobnost misliti apstraktne misli, ali nam nedostaje mudrosti da se suzdržimo od njih graditi istovjetnosti.

Imamo sposobnost postavljanja pitanja, ali nam nedostaje mudrosti da duboko propitujemo vlastite istinske prirode i da li je svijet stvarno takav kakav se čini.

Sposobnost pisanja golemih filozofskih sveski koje ne sadrže niti jedan redak o tome kako biti zadovoljan na planeti na kojoj smo rođeni.

Sposobnost kreiranja čitavih sistema vjerovanja koji nimalo ne koriste da bi se naučilo kako živjeti s onim što jest.

Sposobnost otkrivanja duhovnosti, samo kako bi je iskoristili za dosadni eskapizam i despotsku psihološku dominaciju.

Sposobnost istraživanja ljudske psihologije, samo kako bi je iskoristili da uvjerimo ljude da kupuju smeće koje im ne treba i podržavaju ratove koje ne žele i glasaju za političare koji im se ne sviđaju.

Sposobnost kreiranja masovnih medija, tek da bi ih iskoristili za promicanje i normalizaciju postojećeg stanja koje nas sve ubija.

Sposobnost kreiranja nečeg tako transcendentnog kao što je muzika, samo kako bi popularizirali pjesmo o posjedovanju stvari i stjecanju novca.

Sposobnost tehnološkog povezivanja milijardi umova preko interneta, tek da bi sve svoje vrijeme provodili svađajući se o besmislicama.

Sposobnost pričanja priča, tek da bi svoju energiju trošili da pripovijedanjem manipuliramo i kontroliramo jedni druge.

Sposobnost da intimno cijenimo ljepotu i tajnovitost, duboko i slojevito, dok cijeli svoj život provodimo mahnito radeći sve samo ne to.

Mi imamo sposobnost raditi sve te stvari vješto i skladno; samo to još nismo potpuno shvatili.

To je kao kad ste za rođendan dobili svoj prvi bicikl i znali ste da s njim možete ići puno brže nego inače, no trebalo vam je mnogo vježbe dok niste skinuli pomoćne kotače i prestali bolno padati pa kao vjetar pojurili susjedstvom. Ti gigantski prefrontalni korteksi koje smo dobili rođenjem pružaju nam toliko mnogo mogućnosti, a mi bauljamo naokolo s pomoćnim kotačima gadno padajući kad ih pokušamo skinuti.   

Sigurna sam da su i davni evolucijski preci ptica također bili grozno nespretni prije no što su konačno shvatili letenje. Izgledali bi smiješno i nekome sa strane ne bi bilo odmah jasno kuda priroda smjera. Poput bioloških žvrljotina bebe.     

Jedina je razlika u tome da nezgodne faze evolucijske tranzicije ptica i kitova nisu uključivale goleme neuralne mreže zbog kojih je rađanje bolno i koje lako mogu dovesti do smrti cjelokupnog života na zemlji.

Rađanje ljudskog djeteta teško je zbog našeg ogromnog, ubrzano evoluirajućeg mozga u odnosu na kosti zdjelice koje su sporije evoluirale. Rađanje zdravog čovječanstva bit će teško iz sličnih razloga.

Ja zaista vjerujem da imamo sposobnost da učinimo skok iz ove nezgodne tranzicijske faze i postanemo uistinu svjesna vrsta. No, čini se da, ako to i uspijemo, bit će to za dlaku.