https://caitlinjohnstone.com/2021/05/07/space-colonization-is-a-capitalist-perception-management-op/
Dvoje najbogatijih ljudi na svijetu bori se za Mjesec, što samo po sebi govori dokle je dospjela naša vrsta.
Elon Musk i Jeff Bezos spore se s NASA-om oko toga čija će privatna korporacija za istraživanje svemira dobiti ugovor s američkom vladom vrijedan 2,9 milijardi dolara za povratak na Mjesec. Pokupila sam tu dosadnu informaciju u odvratno ulizivačkom napuhanom članku u Atlanticu pod naslovom ‘Elon Musk će Možda Zapravo Začudo uspjeti u toj stvari s Marsom’ i podnaslovom ‘Iz svog privatnog Cape Canaverala milijarder objavljuje vlastitu interplanetarnu stvarnost – bez obzira na cijenu’.
Vodeća štampa ne može se nasititi tih dvaju neshvatljivo bogatih plutokrata i njihove otvorene ambicije da koloniziraju svemir, Muska koji zagovara kolonizaciju Marsa i Bezosa koji bi nas radije sve poslao u vanzemaljstvo da živimo u gigantskim Amazonovim svemirskim cijevima. Oni to vole iz istog razlog iz kojeg vole rat i status quo političare: prekrasno se uklapa u kapitalistički svjetski poredak.
Kolonizacija svemira je uglavnom kapitalistička percepcija operativne učinkovitosti menedžmenta koju promoviraju ljudi poput Muska i Bezosa kako bi ojačali narativ da je u redu nastaviti s silovateljskim globalnim kapitalističkim principom beskonačnog rasta u konačnom svijetu jer katastrofalne ekološke posljedice te paradigme možemo izbjeći bježeći u svemir.
‘Ekocidni kapitalizam je u redu, jednostavno ćemo otići u svemir prije no što nas pobije!’ poruka koju bismo svi trebali upiti. A previše njih to i čini. Golema prepreka buđenju ljudi za egzistencijalnu krizu s kojom se suočavamo kao vrsta, jeste slijepa vjera da će nas tehnologija spasiti od posljedica našeg masovno raširenog ponašanja, pa se stoga ne trebamo mijenjati.
Ali to je laž. Čovječanstvo nikada neće kolonizirati svemir. Mi nismo na taj način odvojeni niti odvojivi od ove planete.
Ljudi vjeruju da možemo jednostavno izrezati ljude iz njihovog ekosistemskog konteksta i kolonizirati svemir, iz istog razloga iz kojeg vjeruju u grubi individualizam: ne shvaćaju kako je neodvojiv i međupovezan svaki čovjek. S našim ekosistemom i našim društvom. Odvajanje je iluzija.
Mi nismo odvojivi od našeg ekosistema. Mi jesmo naš ekosistem. Mi smo toliko nerazdvojivo jedno s našim ekosistemom da astronaute moramo slati u svemir u maloj kutiji punoj tog ekosistema ili će umrijeti. Misliti da se čovjeka može izrezati iz konteksta svog ekosistema i trajno transportirati preko pustinje svemira isto je kao misliti da možete izrezati val iz jezera i staviti ga u šalicu za čaj s druge strane svijeta. Val jeste jezero. On nije odvojen.
Mi znamo kako sagraditi rakete i kako čovjeka održati na životu u svemiru za kratko vrijeme, ali samo ako sa sobom nosi dio svog ekosistema. No, nema znanstvenih dokaza da možemo živjeti odvojeni od našeg ekosistema, a tek smo počeli istraživati naše neznanje o tome.
Mnogi zamišljaju da će ljudi živjeti neovisno o Zemaljskom ekosistemu već u ovom ili sljedećem stoljeću, ali za takvu pretpostavku doslovno nema osnove; o tome kako održati ljude na životu odvojeno od Zemaljskog ekosistema znamo u suštini toliko koliko smo znali i prije deset milijuna godina. Naši pokušaji da u Biosferi stvorimo zatvorene Zemaljske sisteme bili su besmisleni i smiješni, nalik majmunu koji prčka po superkompjutoru, a to je bilo upravo ovdje, na našoj domaćoj planeti.
Zaprepašćujuće je mnoštvo načina na koje smo povezani s kontekstom ekosistema u kojem smo evoluirali. Znanost jedva da je započela istraživati te povezanosti. Gomila je toga što već znamo, a tek smo zagrebli po površini. Mi ne znamo koliko ne znamo. Mi tek jedva počinjemo razumijevati bakterije u vlastitim crijevima i kako ti mini-ekosistemi funkcioniraju u odnosu na naše zdravlje. Ti mini-ekosistemi imaju vlastiti odnos s našim širim ekosistemom. Mi o tome ne znamo skoro ništa. Veći dio slike nedostaje.
A Elon kaže da će poslati ljude na Mars?? Što?! Zato jer imamo tehnologiju da dođemo do tamo? Naša tijela bi možda mogla stići do tamo, sigurno, ali dio koji se tiče održanja na životu je zagonetka čijem se čak ni najsitnijem dijelu promila rješenja znanost nije približila.
Musk voli tvrditi da moramo postati ‘multi-planetarna vrsta’ jer ako asteroid pogodi Zemlju ili se sami zbrišemo sa lica Zemlje u nuklearnom ratu, to je kraj naše vrste. Naše preživljavanje kao vrste, tvrdi on, ovisi o koloniziranju drugih planeta.
To je pogrešno i otrovno razmišljanje jer se to neće dogoditi. Naše preživljavanje NE ovisi o našem postajanju interplanetarnom vrstom, naše preživljavanje ovisi o našem kolektivnom buđenju i učenju suradnji jednog s drugim i s našim ekosistemom. Mi imamo beskrajno veću šansu razviti tehnologiju za zaštitu od asteroida nego razviti tehnologiju koja bi nam omogućila kolonizaciju svemira, a svoje samo-uništavajuće obrasce možemo prevladati; prijetnja nuklearnog rata bit će neutralizirana kad više ne budemo toliko ludi da naokolo držimo oružje koje ga čini mogućim.
Neki podržavaju mogućnost teraformiranja (terraforming) planeta poput Marsa, kako bi se na njima stvorili ekosistemi kao oni na Zemlji. No, teraformiranje se susreće s istim problemom: ne samo ljudi, svi organizmi ovise o Zemaljskom ekosistemu za svoje preživljavanje. Ne možete započeti stvaranje ekosistema sličnog Zemaljskom bez da izrežete sve organizme koji ga čine. To je nemoguće. Drvo ne može biti izrezano iz svog konteksta nezamislivo međupovezanog ekosistema, ništa lakše nego čovjek. Da bi teraformirali sebe potrebno je drveće i skoro beskonačni broj drugih ekosistemskih građevinskih blokova od koji nijedan nije moguće odvojiti od njihovog zemaljskog ekosistemskog konteksta.
Mi jednostavno moramo učiniti da stvari na Zemlji funkcioniraju. Ljudi pretpostavljaju da je koloniziranje svemira naša budućnost ponajprije zato jer znanstvena fantastika to uzima kao zadano. Ali znanstvena fantastika je samo to, fantastika, pisana da zabavi i privuče onaj isti ego koji zamišlja da je odvojen od ostatka svijeta. To je jedna iluzorna premisa.
Mi se nećemo lansirati raketom van iz ove zbrke. Nećemo biti u stanju i dalje raditi stvari na način na koji ih radimo. Ideologija ‘rasta koji je sam sebi svrha’ i koju Musk i Bezos utjelovljuju i tome posvećuju svoje živote, je ideologija kancerogene stanice, kako je rekao Edward Abbey. Takva jedna ideologija je neodrživa. Morat ćemo se promijeniti.
‘Moram se promijeniti’ uvijek je prva mogućnost koju ego odbacuje kada procjenjuje dilemu, a to je onaj isti ego koji kaže da smo odvojene individue, i to je onaj isti ego koji je stvorio našu dilemu prije svega. Ali mi se moramo promijeniti. Moramo prevladati svoj ego.
To je uvijek zadnja stvar koju bilo tko želi čuti, da se moramo promijeniti, ali to je istina. Ili ćemo kolektivno promijeniti svoje umove na način koji će nam omogućiti drastičnu transformaciju načina na koji funkcioniramo na ovoj planeti, ili ćemo izumrijeti. Ili ćemo u tome uspjeti ili nećemo.
Svemir nas neće spasiti i mi ga nećemo kolonizirati. Mi možemo istraživati svemir, ali to će se raditi preko satelita i druge tehnologije, a ne živih organizama. Naši su astronauti sve do sada bili ništa drugo do slavljeni ronioci, potpuno ovisni o bocama Zemaljskog ekosistema, ništa više neovisni od tog ekosistema od onog koji roni na dah. To će tako i ostati.
Dovraga, zaboravite koloniziranje svemira, pokušajte kolonizirati dio Sahare. Uzmite sve što vam treba i onda se zabarikadirajte u balon potpuno odvojeni od ostatka ekosistema. Čak i na Zemlji, uz mnogo terestričkih faktora povezanosti koji ostaju nenarušeni, vrlo brzo ćete doživjeti neuspjeh.
Takav projekt nije čak ni na Muskovom radaru što pokazuje da je cilj njegovog omiljenog projekta zapravo zarađivanje novca i opravdavanje ekonomsko/političke paradigme koja nužno vodi uništenju našeg ekosistema. To opravdava njegovu ideologiju kancerogene stanice dokazujući da je Robert Heinlein bio u pravu kad je rekao, ‘Čovjek nije racionalna životinja, on je životinja koja racionalizira.’
Oni rade na tome kako bi izgledalo da imamo neku drugu opciju osim okončanja naše ekocidne putanje i svih sistema koji su dio nje jer u protivnom su nalik tek skupini psihopata koji pale cijeli svijet i pepeo bacaju u golemu prazninu u svojim srcima koja nikada ne može biti ispunjena. Ako kolonizacija svemira nije moguća, onda su ljudi koji uništavaju naš okoliš za novac tek poremećeni luđaci koje treba pod svaku cijenu zaustaviti.
Ali oni to i jesu. I mi moramo to zaustaviti.
Ovo je naš dom. To je naš jedini dom. Zaista, zaista bih željela da ga prestanemo tretirati kao maternicu koju namjeravamo napustiti ili roditeljski dom iz kojeg se planiramo odseliti. Nema se kuda otići. To je to.
Zemlja nije neka privremena tranzitna postaja. Mi jesmo zemlja. Mi smo neodvojivi od nje. Svi smo mi starosjedilački terestrijanci. Trebamo prestati pokušavati iseliti se i krenuti se useljavati.
Ovdje je tako, tako lijepo. Trebali bismo pristati da se promijenimo kako bi ovo održali živim, kao što bismo učinili da život nekog našeg voljenog ovisi o promjeni našeg ponašanja. Jer o tome se zapravo radi. Nadam se da ćemo to uvidjeti prije no što bude prekasno.