Aeon magazin

Potrebno je znati
Milenijima su ljudi konzumirali supstance sa svojstvom mijenjanja svijesti. Tradicionalna društva su ih koristila u ritualima iscjeljenja, ceremonijama inicijacije i radi uspostavljanja kontakta s bogovima i mrtvima. Danas su te supstance poznate pod nazivom psihodelici i uključuju prirodne tvari poput psilocybina (‘lude’ gljive), DMT-a i meskalina (pejote kaktus); halucinogenog čaja od biljke Ayahuasca kojeg koriste starosjedioci Amazone; i halucinogenog lišaja iboga u Zapadnoj Africi.
Sintetičke halucinogene tvari, među kojima je najpoznatiji LSD, pojavile su se u 20. stoljeću. Sintetičke ‘party droge’, MDMA (poznat i kao ‘ekstazi’) i ketamin (koristi se u medicini kao anestetik) nisu tehnički klasificirane kao psihodelici, no one također imaju učinak mijenjanja svijesti i često se svrstavaju u isti široki krovni okvir sa klasičnim psihodelicima.
Na industrijaliziranom Zapadu, psihodelične supstance, posebno LSD i lude gljive, izbile su na scenu u pedesetima i šezdesetima uz intenzivni istraživački interes za njihov terapeutski potencijal. Međutim, negativna reakcija establišmenta počela je u kasnim šezdesetima kako su se droge sve više povezivale s kontrakulturnim pokretom i otporom prema ratu u Vijetnamu. U previranju koje je na koncu dovelo do restrikcija, Timothy Leary, istraživač i propovjednik psihodelika, bodrio je američku mladež da se ‘turn on, tune in, drop out’[1] (uključi se, uskladi se, otpusti). Širile su se priče o ‘lošim tripovima’ i s time povezanim samoubojstvima i istraživanja na polju psihodelika zamrla su sljedećih desetljeća.
Mi sada živimo u doba koje se opisuje kao ‘psihodelična renesansa’, a započelo devedesetih godina. Istraživačke grupe širom svijeta, posebno u Imperial College London i John Hopkins University u Baltimoreu, objavljivale su studije razotkrivajući neuralnu osnovu učinaka tih droga i istražujući njihove očigledne terapeutske dobrobiti, pogotovo kada se koriste kao dodatak psihoterapiji.
Istraživački pokušaji upućuju da, kada se koriste kao dodatak psihoterapiji, prednosti psihodelika uključuju, ali nisu ograničene na, ublažavanje depresije i tjeskobe (uključujući i ljude koji nisu imali koristi od drugih oblika terapije ili lijekova), suzbijanje dugoročnih simptoma post-traumatskog stresnog poremećaja, liječenje ovisnosti i smirivanje egzistencijalne boli kod terminalnih bolesnika.
Rezultati vrhunskih pokusa u korelaciji su s iskazima sudionika o mističnim ili transcendentalnim doživljajima za vrijeme psihodelične seanse. Ustvari, mnogi ljudi koji su uzimali psihodelične droge opisuju to iskustvo kao jedno od najznačajnijih osobnih životnih iskustava. Mnoge je njihov trip promijenio na način da su postigli veću otvorenost uma, poniznost i povezanost sa čovječanstvom i širim svijetom.
Iako mogu dovesti do subjektivno sličnih iskustava, različite psihodelične droge postižu svoje učinke na mozak putem različitih mehanizama. Na primjer, psilocybin, meskalin i LSD uglavnom djeluju preko sustava 5-HT2A receptora (5-HT, također poznat kao serotonin, je neurotrasmiter koji utječe na raspoloženje i percepciju), dok DMT djeluje na sustav 5-HT2A i sigma-1 receptore povezane s neuronskom signalizacijom. Međutim, ketamin je u interakciji s jednim drugim spojem u mozgu koji se zove glutamat, tako da blokira NMDA receptore s kojima se taj neurotransmiter obično veže.
Na globalnoj razini, zajednička karakteristika psihodeličnih droga jeste povećanje razine entropije u mozgu dozvoljavajući time komunikaciju između neuralnih regija koje inače nisu u vezi i reducirajući aktivnost grupe neuralnih područja poznatih pod zajedničkim nazivom ‘mreža temeljnog načina rada’ koja se odnosi na svjesno razmišljanje. Vjeruje se da te neuralne promjene vode ‘rastvaranju ega’ i pospješuju mistične osjećaje jedinstva i transcendencije koji su česti za vrijeme tripa.
Snažan porast zanimanja za istraživanje psihodeličnih droga i svjedočenja o njihovim transcendentnim, prijelomnim učincima u životu, dovela je do bujice novinskih priča koje potkrepljuju njihov potencijal, te publiciranja mnoštva popularnih knjiga o psihodelicima. Kako i dalje raste znatiželja u vezi tih droga, postavlja se pitanje da li je moguće, za pojedince, sigurno konzumiranje tih supstanci – a, ako jeste, kako?
Pitanja sigurnosti i legalnosti
Postoje određena fizička i psihička zdravstvena stanja za koja nije preporučljivo eksperimentiranje sa psihodelicima, uključujući kardiološke probleme i dijagnozu psihoze ili bipolarnog poremećaja. Terapija antidepresivima ili antipsihoticima također ima nepredvidiv utjecaj na uzimanje psihodelika. ‘Dugoročno, SSRI [selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, vrsta antidepresiva] može umanjiti učinak psihodelika, dok drugi antidepresivi mogu imati druge učinke. No, u ovom se času jednostavno ne zna dovoljno o učincima drugih psihoaktivnih lijekova na psihodelike,’ objašnjava Sandeep Nayak, psihijatar sa John Hopkinsa koji je prošao obuku za voditelja znanstvenih istraživanja o psihodelicima.
‘Ukoliko imate nekih inheretnih mentalno zdravstvenih problema ili patite od depresije, tjeskobe ili bilo kakvih medicinskih problema, prije no što uzmete neku supstancu, razgovarajte s terapeutom ili liječnikom koji je pristalica psihodelika,’ savjetuje Sara Garl, direktor za ublažavanje štetnih posljedica pri udruženju Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies – MAPS, u Sjedinjenim državama.
Čak i ako ste potpuno zdravi i u formi, stručnjaci se jednoglasno slažu da nije dobra ideja uzeti psihodeličnu drogu na svoju ruku, pogotovo ako vam je to prvi puta. Ben Sessa je psihijatar iz Velike Britanije koji se već 15 godina bavi istraživanjem terapeutskih učinaka psihodelika. On odbija pitanje u formi da li je moguće imati siguran trip. ‘To je kao da pitate: „Je li nož siguran ili opasan?“, to je smiješno pitanje. Radi se o analizi rizika i dobiti.’ No, on kao i drugi, upozorava na opasnost solo putovanja.
‘Više je faktora rizika kada to radite sami jer nema nikoga u blizini da upravlja vašim osjećajima i vašim ponašanjem,’ kaže on. ‘Što je još važnije, mogli biste biti dezorijentirani i pokušati sjesti u auto i voziti. Sve od najbezazlenijih postupaka – priključiti se online i kupiti 200kg avokada – do onih mnogo opasnijih; nikoga nema tko je trijezan i u stanju obuzdati vaše ponašanje i pobrinuti se da sve bude u redu.’ Psihodelici imaju duboki učinak na poimanje, percepciju i koordinaciju i zato biste se morali pobrinuti da budete u fizički sigurnom kontroliranom okruženju. Ne biste smjeli planirati da vozite, šetate u prometu, da ste na visokim ili nekim drugim opasnim mjestima koji od vas zahtijevaju oprez i koordinaciju.
U idealnom slučaju trebali biste odrediti nekog iskusnog i pouzdanog vodiča ili terapeuta da radi s vama prije, za vrijeme i poslije psihodeličnog iskustva. U mnogim gradovima u SAD-u, Evropi i drugdje, postoje psihodelična društva i ona mogu biti dobro mjesto za pronalaženje vodiča. U najmanju ruku, pobrinite se da ste u društvu pouzdanog sposobnog prijatelja koji će paziti na vašu sigurnost za vrijeme trajanja djelovanja droge (imajte na umu, na primjer, da učinci promjene svijesti za LSD mogu obično trajati do 12 sati).
Još jedan očiti praktični problem je da su u većini pravosudnih sustava na svijetu, psihodelične droge nezakonite i ako vas uhvate u posjedovanju bit ćete kriminalno gonjeni. To također ima važne implikacije za sigurnu nabavku droge. Françoise Bourzat koji je desetljećima radio kao vodič za psihodelike u Kaliforniji i autor je knjige Medicina svijesti (Consciousness Medicine, 2019), kaže da ćete za nabavku droge imati vrlo malo opcija osim da se pouzdate u glasine. ‘Uvijek testirajte svoju drogu,’ dodaje Gael. Pribori za testiranje dostupni su na web stranici DanceSafe.’
Ako se ipak odlučite, i to vam je prvi puta, pametno je početi sa slabijom dozom i, kao što sam spomenuo, obratite pažnju na trajanje djelovanja droge. Na PsychonautWiki, otvorenoj enciklopediji, možete naći informacije o doziranju, trajanju i drugim praktičnim pitanjima.
Međutim, čak i ako poduzmete te praktične mjere predostrožnosti, drugi stručnjaci pozivaju na još oprezniji stav. ‘Ja ne mogu i neću odobravati upotrebu psihodelika izvan istraživačke okoline, ‘ kaže Nayak.
Nasreću, fiziološki rizici od klasičnih psihodelika su ravni nuli. ‘LSD i psylocibin su fizički gotovo inertni – oni imaju vrlo niski profil fizičke toksičnosti što znači da je fizički rizik minimalan,’ kaže Sessa. ‘Oni također ne stvaraju ovisnost,’ objašnjava on. ‘To se može vidjeti u pokusima sa životinjama; one neće opetovano same uzimati psihodelične droge, uzet će jednu dozu i onda najčešće ignorirati mogućnosti ponovnog doziranja. Dakle, rizik od stvaranja ovisnosti o psihodelicima je nizak. Opetovano uzimanje MDMA-a dugoročno može nanijeti više štete, no studije pokazuju da fizički rizik opada nakon prestanka uzimanja.’
Glavni rizici su psihološki i zbog toga je priprema toliko važna. Prema sigurnosnim uputama za uzimanje psihodelika sveučilišta John Hopkins: ‘Najizgledniji rizik povezan s primjenom halucinogena općenito je poznat kao ‘loš trip’, a karakteriziraju ga tjeskoba, strah/panika, disforija [neraspoloženje] i/ili paranoja.’
Što činiti
Najefikasniji način za minimiziranje rizika od lošeg tripa je dobra priprema. Sveučilište John Hopkins savjetuje vodičima i terapeutima diskusiju o širokom rasponu psiholoških učinaka koji se mogu doživjeti pod utjecajem psihodelika uključujući izvantjelesne senzacije, evociranje snažnih sjećanja, izobličenje vremena i prostora, te osjećaj jedinstva sa svijetom, da nabrojim samo neke. Važno je također obratiti dužnu pažnju onome što je Timothy Leary nazivao ‘set and setting’ [osobni stav i okolina]. Najvažniji za fazu pripreme, ‘set’, opisuje mentalni sklop i namjeru s kojom idete na psihodelično putovanje, a iskusni vodič će poraditi s vama na tome. ‘Setting’ se odnosi na fizičko, društveno i kulturno okruženje u kojem korisnik uzima psihodeličnu drogu.
‘Da li se upuštate u taj doživljaj zbog određene potrebe u svom životu? Želite li nešto istražiti? Treba li vam iscjeljenje? Imate li neki emocionalni odnos koji je problematičan, opterećen problemima iz djetinjstva?’ pita Bourzat. ‘Želite li više biti povezani s duhovima ili istražiti svoj odnos s prirodom? Ne morate imati neku patologiju kako bi imali to iskustvo, ali dobra je ideja znati zašto to radite. Što tražite na tom putu? To je priprema.’ Drugi osnovni aspekti pripreme, dodaje ona, uključuju pisanje dnevnika, pripremu tijela postom i izbjegavanje alkohola.
Putovanje
Istraživači već desetljećima znaju za važnost ‘settinga’ u psihodeličnom iskustvu. U nizu studija objavljenih 1960. godine, Robert Hyde, doktor u Bostonskoj psihopatskoj bolnici, proveo je tri godine promatrajući kako se učinci LSD-a razlikuju u različitim kontekstima. Na primjer, u drugoj godini njegovog istraživanja, volonteri su bili tretirani kao ‘objekti istraživanja’ i davani su im strukturirani zadaci za rješavanje, dok je u zadnjoj godini iskustvo uključivalo više mogućnosti relaksacije, osobnu podršku i prijateljski odnos s istraživačima. Suvišno je reći, zadnja godina općenito se više povezivala s pozitivnim psihodeličnim iskustvima dok je druga godina rezultirala neugodnijim ishodima.
Ako uzmete halucinogenu drogu na partiju, čak i stav vaših prijatelja – ‘set’ – mogao bi utjecati na ‘setting’ i time promijeniti vaše vlastito iskustvo. Terenska studija 2002. godine otkrila je da, u rijetkim prilikama kada su ljudi koji su uzeli MDMA/ekstazi na partiju prijavljivali loša iskustva, to se obično poklapalo s pesimističkim očekivanjima i brigama korisnikovih prijatelja. ‘Osjećaj da drugi korisnik, posebno ako je to prijatelj ili znanac koji je dio kolektiva, nema ugodno iskustvo, može imati poguban učinak na grupu kao cjelinu,’ kažu istraživači.
Kada se radi o formalnijem, vođenom psihodeličnom putovanju, Bourzat objašnjava da je setting doslovno mjesto na kojem se putovanje događa: ‘Koja je lokacija? Tko sjedi s vama? Tko pomaže? Kakvi su stručnost i stil vodiča? Tu je također uključena i duljina vremena … Što usmjerava rad? Je li to priroda? Da li vam netko pjeva? Da li svira muzika? Da li je tišina? Svi ti različiti elementi čine setting.’
Ona dodaje da zdravorazumski koraci koje treba poduzeti uključuju brigu da je soba udobna s mekim namještajem i da eventualna muzika pobuđuje ugodno iskustvo. ‘Ja ne bih puštala rock and roll ili house muziku. Muzika mora biti raznovrsna, ne samo klasična nego također više suvremena ili new age ili plemenska, afrička, tibetanska – bilo što ambijentalno što pobuđuje introspekciju,’ kaže Bourzat.
Ako imate bilo kakve zastrašujuće doživljaje ili vas preplave teške emocije, uobičajeni savjet je da im se prepustite umjesto da ih pokušavate potisnuti ili bježati od njih. ‘Bilo da se poremećaj sastoji od zastrašujućih iluzija ili unutarnjih slika, teških misli i osjećaja u vezi nekog prošlog ili aktualnog problema, ili tjeskobe zbog radikalne promjene u osjećaju sebstva (npr. privremeni gubitak vlastitog identiteta), volontera se ohrabruje da se mentalno prepusti doživljaju, vjerujući da će se njeno ili njegovo uobičajeno stanje svijesti povratiti kada popusti djelovanje droge.’
Integracija (objedinjavanje)
Nakon vašeg psihodeličnog putovanja, od presudne je važnosti da s vodičem ili terapeutom proradite značenje svog iskustva. Ta ‘integracija’ bi se trebala odvijati tijekom dva do tri mjeseca nakon doživljenog iskustva. ‘Kada ljudi droge uzimaju rekreativno, kao kad odu na neki festival i uzmu LSD i onda odu kući, u takvim situacijama obično dolazi do problema zbog izostanka objedinjavanja proživljenog iskustva,’ kaže Sessa.
Jedan od glavnih ciljeva integracije, objašnjava Bourzat, je da blagotvorne aspekte psihodeličnog putovanja prenese u svakodnevni život. ‘Ako je netko imao prekrasan doživljaj prirode i na putovanju je doživio prekrasne ptice, livadu, tada mislim da to zapravo trebate činiti u svom životu. Potrebno je da njegujete to iskustvo i održite tu dobrotu s kojom ste se povezali na putovanju,’ kaže ona. ‘Ili, recimo ako se netko povezao s nekim voljenim koga je izgubio, i osjetio je ljubav i nježnost i suočio se s nezavršenim poslom na putu, onda bih preporučila neki ritual u svakodnevnom životu – napisati pismo preminuloj osobi ili započeti dnevnik o nekom dijelu života te osobe.’
Gael primjećuje da integracijski terapeuti imaju različite pristupe i različito obrazovanje. Važno je naći vodiča ili terapeuta kojem vjerujete i koji neće osuđivati. ‘Jedan koristan izvor za pronalaženje integracijske podrške je Psychedelic Support [mreža],’ kaže ona.
Ključne točke
- Upamtite da su psihodelične supstance ilegalne u većini zakonodavnih sistema.
- Ako imate fizičkih ili mentalnih problema, razgovarajte s dobronamjernim doktorom prije no što eksperimentirate sa psihodelicima. Ljudima koji pate od psihoze ili bipolarnog poremećaja obično nije dozvoljeno sudjelovanje u istraživačkim psihodeličnim pokusima zbog toga jer se oni susreću s povećanim rizikom.
- Pobrinite se da ste u fizički sigurnom, kontroliranom okruženju. Uvijek započnite s nižom dozom.
- Ne uzimajte psihodelične droge samostalno. Pronađite iskusnog vodiča ili terapeuta u kojeg imate povjerenja.
- Iskoristite usmene preporuke psihodeličnih društava i izvan njih, kako bi osigurali sigurnu nabavku psihodeličnih supstanci i koristite pribor za testiranje da provjerite njihovu kvalitetu. Druga je mogućnost da se prijavite za sudjelovanje u istraživačkim pokusima na sveučilištu.
- Upamtite važnost seta i settinga. Radite s vodičem koji će vam pomoći da se pripremite za psihodelično putovanje, sjediti s vama za vrijeme seanse i provesti integraciju tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci nakon toga.
Naučite više
Glavni izazovi u vezi sigurnosti, s kojima se suočava svatko tko poželi eksperimentirati sa psihodelicima, uzrokovani su njihovom nezakonitošću, što znači da ne postoje formalni propisi o obuci vodiča za psihodelike niti postoji pouzdani način za sigurnu nabavu droge. Mnogi istraživači, uključujući Sessu, već desetljećima vode kampanje za reformiranje zakona o drogama. ‘Trenutna situacija je totalna praktična ludost i izuzetno opasna, krajnje nemoralna i potpuno izvan kontrole,’ kaže on. ‘To je guranje glave u pijesak i zanemarivanje činjenice da će mnogi ljudi uzimati te droge. To je kao doba prohibicije u Sjedinjenim državama, ali u mnogo širim razmjerima. Jedini način za kontrolu potencijalno opasnih droga je putem odgovarajuće regulative. Zamislite da se ronjenje s bocama zabrani zakonom – ljudi bi to i dalje radili, ali bi sada imali lošu obuku, lošu opremu i gomila ljudi bi umirala.’
Dok se ne promijene zakoni i izvan istraživačkog okruženja, najbolji put za sigurno iskustvo leži u pronalaženju odgovarajućeg pouzdanog i iskusnog vodiča – nekoga za koga jamče drugi. A ključno je da taj vodič radi s vama prije i poslije psihodeličnog iskustva.
‘Postoji mnogo tajnih terapeuta u ovoj zemlji i drugdje, tih takozvanih iscjelitelja/šamana/guru-tipova, ljudi koji će vas vrlo rado odvesti dolje u Totnes, uzeti vam četiri tisuće i odvesti vas u jurtu i dati vam vrećicu gljiva, ali neće vam dati one druge stvari; neće raditi pripremu i neće raditi integraciju, pa tako ljudi ostanu visjeti u zraku,’ kaže Sessa. ‘Kad saznam da su pronašli takozvanog šamana ili iscjelitelja, uvijek ljudima kažem: „Pitajte tog momka hoće li se nalaziti s vama tri tjedna prije i tri tjedna poslije, kladim se da neće.“ To je komadić koji nedostaje, ne samo u rekreativnom konzumiranju, već i u potajnom konzumiranju.’
Dok se ne promijene zakoni, prijavljivanje za istraživačke pokuse vjerojatno je najmanje rizičan način da se doživi psihodelični trip. Takvi pokusi se rade na raznim istraživačkim institucijama širom svijeta, uglavnom na: University of Bristol, Imperial College London, Newcastle University i Manchester University u Velikoj Britaniji i na Johns Hopkins University u SAD-u.
Linkovi & knjige
Erowid je američka organizacija koja pruža ‘pouzdane, nepristrane informacije o psihoaktivnim biljkama, kemijskim preparatima i pitanjima s tim u vezi’.
Bluelight je ‘ online međunarodna zajednica za smanjenje štetnih posljedica upotrebe droga.
Multidisciplinarno udruženje za istraživanje psihodelika, Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies (MAPS) je američka neprofitna istraživačka i obrazovna organizacija koja razvija medicinski, zakonski i kulturalni kontekst u cilju promoviranja dobrobiti od promišljenog uzimanja psihodelika i marihuane’.
DanceSafe je javno-zdravstvena organizacija, osnovana u Kaliforniji, koja pruža ‘nepristranu perspektivu kao podršku ljudima koji koriste droge, u donošenju informiranih odluka u vezi zdravlja i sigurnosti’.
PsychonautWiki je otvorena online enciklopedija čiji je cilj dokumentiranje područja psihonautike na sveobuhvatan, znanstveno utemeljen način’.
The Psychedelic Renaissance (drugo izdanje 2017) je odličan uvodni udžbenik Ben Sessa-e koji opisuje kulturnu povijest psihodelika i predstavlja najažurniji pregled rada na tom polju u današnje vrijeme.
Consciousness Medicine: Indigenous Wisdom, Entheogens, and Expanded States of Consciousness for Healing and Growth (2019), Françoise Bourzat i Kristina Hunter, ‘iscrpni vodič za sigurnu i etičku primjenu proširenih stanja svijesti za terapeute, liječnike-praktičare i iskrene istraživače’.
How to Change Your Mind: What the New Science of Psychedelics Teaches Us About Consciousness, Dying, Addiction, Depression, and Transcendence (2018), Michael Pollan – ‘sjajno i smiono istraživanje o medicinskoj i znanstvenoj revoluciji u vezi psihodeličnih droga – i zanimljiva priča o njegovom osobnom psihodeličnom iskustvu koje mu je promijenilo život’.
Christian Jarrett, kognitivni neuroznanstvenik, autor nekoliko knjiga iz područja neuroznanosti (The Rough Guide to Psychology 2011., Great Myths of the Brain 2014.).
[1] Izraz je skovao Timothy Leary opisujući psihodelično iskustvo. U svojoj knjizi Flashbacks as such Leary pobliže objašnjava što je pod tim mislio:
“Turn on’ (uključi se) znači ući unutar sebe i aktivirati svoje živčane i genetske alate. Postati osjetljiv na mnoge i različite razine svijesti i specifične okidače koji ih aktiviraju. Droge su jedan način da se to postigne. „Tune in“ (uskladi se) znači harmonično komunicirati sa svijetom oko sebe – eksternalizirati, materijalizirati i izraziti svoje nove unutarnje perspektive. „Drop out“ (otpusti) znači samostalnost, otkrivanje vlastite singularnosti i predanost mobilnosti, izboru i promjeni. Nažalost, moje objašnjenje ovog niza koraka osobnog razvoja često je bilo krivo interpretirano u smislu ‘Drogiraj se i odustani od svih konstruktivnih aktivnosti.’“