School of Life 5 Signs of Emotional Immaturity
Najbolje kod fizičke zrelosti je to da ju je vrlo lako uočiti; vrlo lako možemo reći kada je pred nekim još jedno desetljeće odrastanja – i u skladu s tim možemo postavljati svoja očekivanja. No, nemamo takav luksuz kada je u pitanju emocionalna zrelost. Tu možemo neprestano doživljavati iznenađenja od osobe s kojom imamo posla. Nadasve zapanjujući oblici nezrelosti mogu koegzistirati zajedno sa svim značajkama zrele životne dobi i samosvjesnog i inteligentnog ponašanja. Moglo bi proći dugo razdoblje ljubavne veze ili poslovnog odnosa prije no što shvatimo da nesmotreno imamo posla s emocionalnim neofitima odnosno početnicima.
Stoga se isplati pokušati doći do nekoliko općih smjernica kako uočiti emocionalno nezrelu osobu i vrlo brzo ju zaobići, ako je potrebno. Ovdje je nekoliko navoda koje su emocionalno nezreli ljudi skloni iznositi u razgovoru i koji bi trebali, u najmanju ruku, uključiti alarmno zvono:
‘Nisam baš vična provoditi vrijeme sama.’
Ono što možda ponajviše razlikuje zrelu osobu od nezrele jeste sposobnost da bude sama, bez ometanja, razmišljajući o sebi i svojim iskustvima. Zrela osoba si može dopustiti da propituje i, recimo tako, ‘osjeća’ vlastite osjećaje, čak i kada su oni vrlo teški i silno nepoželjni. Ona može probaviti susret s vlastitim bijesom, vlastitom zavišću, vlastitom sramotom. Ona ne mora činiti ono što je nezrela osoba primorana raditi: stalno pronalaziti nekoga ili nešto što bi ju sačuvalo od ikakvog rizika da razumije vlastiti um i duh.
‘Zapravo nemam mnogo sjećanja iz svog djetinjstva.’
Malo je djetinjstva u kojima se nisu odvijale teške stvari. Bez ičije želje da se to dogodi, u najboljim namjerama, razvoj djece biva zapriječen i onesposobljen. Stoga, ono što je važno nije da li je netko imao ‘sretno’ djetinjstvo (gotovo nitko na planeti nije ga imao u potpunosti), već da osoba ima smiren i pronicav pogled na to kakvo je ustvari bilo njeno djetinjstvo, na njegove dobre i loše strane. Nesposobnost pamćenja brojnih stvari iz prošlosti ne ukazuje na to da je ona bila idilična ili tek ‘jako davna …’, nego prije da se još nije počela obrađivati.
‘Nikada prije zapravo nisam razmišljala o tome …’
Emocionalno nezrele osobe imaju velikih poteškoća u razgovorima koji od njih zahtijevaju oslanjanje na poznavanje vlastitih zanosa, tuga, zamisli i povijesti. Tako, ako sjednete s njima na piće i upitate, na primjer, zašto se prekinula njihova zadnja veza ili što za njih predstavlja smislen posao ili za čim najviše žale iz svog djetinjstva, iznad prosječna je šansa da ćete čuti (možda vrlo umilno) odgovor u smislu da je to za njih nešto novo i da ‘o tome nikada prije nisu razmišljali’. Ne radi se o tome da je emocionalno nezrela osoba tajnovita; ona jednostavno ne prebiva na pravi način u autentičnom bolu i intenzitetu života koji ustvari vodi.
‘Sve je uglavnom dobro. U redu je, sve je u redu …’
Bilo bi neotesano zamjerati nekome njegovo dobro raspoloženje. Međutim, emocionalno nezrela osoba često nije tek dobro raspoložena, ona je okorjelo nesposobna prihvatiti loše raspoloženje. Sve proglašava dobrim (svoje roditelje, posao, ljubavnu vezu, seksualni život, ambicije) zato jer nema nikakve resurse da se nosi s nečim što bi moglo biti osjetljivije ili realnije, što bi povlačilo ljutnju, gubitak, zbrku ili neuračunljive žudnje. Nakon dijaloga s takvom osobom odlazimo dezorijentirani i usamljeni zbog predodžbe da nečiji život može biti tako radosno jednodimenzionalan.
‘To je samo gomila starih psiho-brbljarija …’
Čim razgovor zaprijeti njenom emocionalnom integritetu, emocionalno nezrela osoba će se zatvoriti uz bahatu osudu da je to jedna prekomplicirana besmislica. Umjesto toga ona više voli krepku jednostavnost, kao da svi naši problemi proistječu iz previše razmišljanja. To je onaj stav koji ih možda navodi da tjeskobnoj osobi savjetuju ‘da se sredi’ ili da tvrde da mnoge mentalne nevolje dolaze od nedovoljno razonode. Ali naravno, ništa od toga ne proizlazi iz samouvjerenosti: to je užasnuti način da zapuši uši i kaže “Ne” svim istinama koje bi mogle previše zaboljeti.
Emocionalno nezreli ljudi mogu biti izuzetno šarmantni i ponekad je s njima vrlo zabavno. Ali kao općenito pravilo, preporučljivo je zaista ih široko zaobilaziti s nakanom da ih obiđete za desetljeće ili dva. Na koncu, život je puno prekratak, puno prezanimljiv i puno presamotan da bismo ga puno provodili s ljudima kojima nedostaje imalo želje da, kada je to važno, pokušaju biti emocionalno odrasli.