27. ožujka 2025.
Jedna od prvih mjera američkog predsjednika Donalda Trumpa u cilju rezanja proračunske potrošnje za vanjsko-političke inicijative direktno je utjecala na čuvenu Agenciju Ujedinjenih Nacija za međunarodni razvoj odnosno USAID (United States Agency for International Development – ne ‘pomoć’ u doslovnom smislu). Međutim, samo će naivni promatrač povjerovati da je to bila jedina od agencija, fondacija ili instituta koji su već dugo služili kao ‘rukavica’ za tajne operacije Washingtona pod maskom demokratskih pokreta. Nabrajanje svih tih entiteta u njihovih operacija širom svijeta zahtijevalo bi prilično vremena i prostora.
Zadnje vijesti vrte se oko prosvjeda i žalbi zaposlenika Glasa Amerike, Radija Slobodna Evropa, Radija Slobodna Azija i sličnih ogranaka. Pod krinkom javne diplomacije i promoviranja demokracije, sve administracije SAD-a – republikanske jednako kao i demokratske – projicirale su svoju meku moć oblikujući političke sisteme i kultivirajući vodstvo (da upotrijebim njihov vlastiti termin) u skladu s agendom antlatizma i ideološkom hegemonijom Zapada. Prostim riječima, bila je to diseminacija američke (pro-Zapadne) propagande. Tamo gdje je baršunasta rukavica bila neučinkovita, slijedila je vojna intervencija.
Sada kad, navodno, puše drugačiji politički vjetar, pojavljuju se rasprave o stvarima o kojima se prije šaputalo ili nisu mogle biti dokazane. Na primjer, jedan je grčki političar nedavno svjedočio kako je MMF obučavao grčke novinare u načinu izvještavanja o financijskoj krizi koja je potresala zemlju 2015. godine u vrijeme Syrizine ljevičarske vlade. Nekoliko je bivših dužnosnika State Departmenta na podcastima govorilo o ‘Šarenoj revoluciji’ u Makedoniji čiji je cilj bio rušenje takozvanog ‘režima’ (uobičajeni termin Washingtona za bilo koju vladu koju ne odobrava) i guranje Makedonije u NATO potpisivanjem Prespanskog sporazuma. Javna je tajna da je stotine milijuna dolara bilo kanalizirano u Makedoniju i Grčku, posebno u medijski sektor, kako bi se pripremilo javno mnijenje i ‘prodala priča’ (da citiram bivšeg makedonskog ministra vanjskih poslova Ljubomira Frčkovskog).
Ali budimo realni, to nije bila samo američka operacija. U to su bili uključeni brojni konzultanti iz Velike Britanije (sjećate se konzultantske kuće Stratagem International koju je vlada Zorana Zaeva angažirala kako bi osigurala povoljni stav javnosti uoči referenduma u rujnu 2018?), kao i razne evropske fondacije i obavještajni servisi. Prirodno, pribaviti javne dokumente o takvim operacijama gotovo je nemoguće. Priprema terena obuhvaćala je širenje pomutnje među onima koji su se služili zdravim razumom i pravnom argumentacijom. Drugi korak je bio demoniziranje svakoga tko se protivio Zapadnom ‘pripravku’ etiketirajući ga kao nacionalistu, reakcionarni element ili čak kao ruskog špijuna odnosno špijuna neke druge ne-zapadne sile. Kada su takvom postupku bile izložene istaknute ličnosti to je služilo kao upozorenje ostalima: ako profesor, umjetnik ili doktor može biti tretiran na takav način, što bi se moglo desiti običnom čovjeku? Bila je to istodobno (metaforički rečeno, šizofrena) strategija odašiljanja poruke: ‘Narod je ustao u (obojenoj) revoluciji, no svatko tko se tome protivi ili vlada nametnuta izvana, nije dio naroda i nema pravo prosvjedovati.’ Orwellijansko dvostruko razmišljanje odnosno dvomisao – istovremeno prihvaćanje dviju kontradiktornih ideja – u konačnici je dovelo do paralize društva, apatije i nepovjerenja.
Opći je utisak da Trump napušta prethodne metode ‘meko govora’ i djelovanja u ‘rukavicama’. Umjesto toga maše velikim štapom – tarifama, sankcijama, pa čak i prijetnjama teritorijalnog pripajanja. Njegov osobni stil, kao i onaj njegovih najbližih suradnika (kao što su podpredsjednik Vance, državni tajnik Rubio i ministar obrane Hegseth) mogao bi ukazivati na promjenu paradigme hegemona iz benevolentnog globalnog dobročinstva u bezobzirni egoizam. Trumpova Amerika jednostavno je skinula svoju masku i otkrila svoju srž sebičnog diva koji iznad svega postavlja svoje nacionalne (oligarhijske) interese. Međutim, uzimajući u obzir Trumpovu nepredvidivu narav i sporadične bizarne mirovne prijedloge (kao što je njegova ideja o rivijeri u Gazi) tek će vrijeme pokazati što slijedi. Ipak, američka vanjska politika je postojana – ne mijenja se lako i brzo. Ona funkcionira u kontinuitetu bez obzira na naizgled drugačije metode. Razlog tome je jednostavan: ‘polja’ su orana, sijana i plodovi ubirani desetljećima. Ono što je bilo posijano još uvijek može niknuti – nešto prije, nešto kasnije.
Desetljećima se amerikanizacija poistovjećivala sa modernizacijom, napretkom i slobodom. Generacije su odrastale na holivudskim filmovima, Coca-Coli, stripovima, McBurgerima i drugim proizvodima masovne (potrošačke) kulture. No, pretpostavimo na trenutak, da se sve to primiče kraju zbog toga što Trump slijedi drugačiju (iako ne nužno miroljubiviju) politiku. Koje su posljedice sjemena amerikanizacije koje ostavlja za sobom – osim pepela uništenih država, društava i zajednica? Brzi pogled na povijest otkriva da su USAID, NED, Glas Amerike i Radio Slobodna Evropa ostaci ere (prvog) Hladnog rata. Nakon pada socijalizma 1989. godine samo su dobili na značaju šireći se na nove teritorije koje su prije bile iza ‘Željezne zavjese’.
U bivšoj Jugoslaviji stvari su se odvijale sporijim tempom fokusirajući se na poslijeratno pomirenje. No, ključni cilj je ostao isti: nametanje neoliberalnog poretka po svaku cijenu i ubacivanje Zapadnog kapitala pod krinkom investicija. Akademsko istraživanje o ‘liberalnom’ ili ‘korporativnom’ miru pokazuje da ratom razorena društva, koja se još uvijek bore za oporavak, nisu u stanju zaštiti svoje prirodne i ekonomske resurse predajući ih u ruke Zapadnim korporacijama. Diljem regije stvorena je klima u kojoj se strane investicije poistovjećuju sa stabilnošću i napretkom, dok političke reforme i narativi nastoje ojačati ideju da ‘Nema alternative’ (There Is No Alternative – TINA) – osim one koju nudi Zapad. Međutim, stvarnost pokazuje da nijedna od tih neprekidnih ‘reformi’ nametnutih od strane Zapadnih državotvoraca nije postigla svoje proklamirane ciljeve. Situacija je nadasve ozbiljna budući da stabilokracija (podržavajući lidere lojalne Zapadu, čak i kad su korumpirani ili nekompetentni) nanosi veliku štetu lokalnoj populaciji. Kakistokracija (vladavina najgorih) podržavana od strane Zapada, stvorila je ekonomske kolonije umjesto društava sposobnih definirati vlastite interese, za razliku od interesa njihovih neokolonizatora.
Pogoršanjem sigurnosne situacije u Evropi i šire, zemlje naše regije, uključujući Makedoniju, bivaju integrirane u vojno-industrijsko-medijsko-akademski kompleks. Svaki element je usklađen – nema mjesta za izdvojena mišljenja, a profiti (ekonomski ili geopolitički) se slijevaju na Zapad. Kad stvari krenu po zlu, krivi su ‘lokalci’ – nikada Zapad.
Na koncu, može se zaključiti da nikada nije bilo ničeg uistinu ‘mekog’ u vezi sa Zapadnom silom, čak ni kada je koristila meke metode i utjecaj odozdo prema gore. Ali sada izgleda da je u tijeku promjena dok euro-atlantska veza tetura na rubu razlaza – kaotično, netolerantno, s puno niskih udaraca i sukoba interesa i ega. Trump je zaustavio financiranje mekih, prisilnih društvenih transformacija, napose u zemljama koje ga manje zanimaju. No, znači li to da je utjecaj Demokrata (i njihovog već prije zasijanog sjemena diljem Balkana) zatvoreno poglavlje?
Nemojmo se dati zavesti: još uvijek ima evropskih sponzora koji se pozivaju na projekciju moći i lojalnost susjedstva. No, oni se bore s jednim ključnim pitanjem: Koliki dio svog golemog vojnog budžeta (800 milijardi dolara Ursule von der Leyen za ponovno naoružavanje Evropske Unije) su spremni dodijeliti za projekciju moći u svojoj zanemarenoj (SAD-u naklonjenoj) periferiji? Upravo onoj periferiji koju odavno tretiraju s prezirom – svisoka gledajući na svoje siromašne, necivilizirane rođake …
_______________________________________________-
Biljana Vankovska (rođena 1959. u Skopju), profesorica Filozofskog fakulteta Sveučilišta Sv. Kiril i Metodij u Skopju, javni intelektualac, politički analitičar i kolumnista.