Dronovi iznad nordijskih aerodroma. Nema štete. Nema traga. Nema odgovora. Većina sumnja na Rusiju – ali što ako nije tako? Zašto je toliko toga što nam ne govore?
Ovaj članak istražuje stratešku višeznačnost nedavnih upada dronova i pita: Tko bi još mogao imati koristi od slanja dronova u zračni prostor NATO-a?
Od iznenađujuće nadmoći ukrajinskih dronova do mogućeg signaliziranja Rusije, tišina sama po sebi možda je najglasnija poruka.
To su neka pitanja koja bi pristojni, inteligentni istraživački novinari mogli lako istražiti. Zašto to ne čine?
29. rujna 2025.
Da li si, dragi čitatelju, znao ili razmišljao o ovome? Da bi najjače oružje u današnjim sukobima moglo biti ono koje ne ostavlja nikakav trag – i nikakve odgovore. Tek dovoljno straha da bi se opravdao sljedeći potez?
Nedavno su se dronovi u više navrata pojavljivali iznad nordijskih aerodroma i u blizini nekih vojnih objekata. Nisu uzrokovali nikakvu štetu – zbog čega termin ‘hibridni napad’ dovodi u zabludu, ali služi svrsi. Ti dronovi se pojavljuju niotkuda, ne ostavljaju trag i nestaju. Čini se da čak nisu bili ni fotografirani, otjerani ili gađani. Aerodromi se ipak zatvaraju, naslovi u medijima blješte, a proračuni za obranu najvjerojatnije će još više rasti – kao i mržnja prema tim nesnosnim Rusima o čijem zlu nam nažalost ne mogu podastrijeti nikakve dokaze.
Nitko ne preuzima odgovornost. Nijedan dron nisu presreli. Porijeklo nijednog drona nije potvrđeno. To nije tehnički propust. To je taktika. Obrazac vješto osmišljene ambivalentnosti gdje odsutnost identifikacije aktera postaje okidač za eskalaciju.
Tu logiku smo viđali i prije. Sabotaža plinovoda Sjeverni tok. Okrivljena je Rusija. Bez ikakvih čvrstih dokaza. Unatoč tome, posljedice su smjesta slijedile: prekid dotoka ruskog plina, produbljivanje ekonomske krize, gomilanje NATO snaga i dodatno jačanje javnog mnijenja.
Dronovi sada izgleda čine nešto slično. Oni ne napadaju. Samo se pojavljuju. I nestaju. A za sobom ostavljaju strah – kao i spekulacije i sve veći apetit za vojnu spremnost. No, hajde da pokušamo napraviti jednu zanimljivu analizu koju ne radi nitko iz lako razumljivih razloga.
Tko bi mogao stajati iza toga – i zašto?
Rusija?
Ne može se isključiti, naravno. Mogla bi testirati obranu zračnog prostora NATO-a, sijati metež ili signalizirati svoj doseg. No, to je riskantno. Kad bi se dokazalo, moglo bi poslužiti kao opravdanje za odmazdu od strane NATO snaga ili njihovo dublje uključivanje u Ukrajini. Zasad Rusija sve negira – a niti jedna zemlja nije prezentirala čvrste dokaze.
A što ako jest Rusija?
Pretpostavimo da su dronovi ruski. Što onda?
To bi mogao biti signal, tiho upozorenje. Način da se kaže: Ovo je samo da osjetite okus onoga što će vas snaći ako nastavite graditi američke baze, financirati ukrajinske tvornice oružja i kupovati novo oružje dobro znajući da mi to shvaćamo kao direktnu prijetnju – kao što bi i vi da ste na našem mjestu.
Danska je, na primjer, upravo objavila da će po prvi puta nabavljati dalekometno oružje, uključujući možda i sisteme poput Tomahawk krstarećih raketa i JASSM-ER za svoje F-35 borbene avione. To predstavlja značajni pomak sa obrane na odvraćanje, sa zaštite gradova na udare u dubinu neprijateljskog teritorija.
Iz perspektive Rusije to nije modernizacija vojske – to je provokacija i okruživanje. A upadi dronova, ako su ruski, mogli bi biti način za testiranje zračnog prostora, ometanje spremnosti i podsjećanje NATO saveza da je eskalacija mač s dvije oštrice.
No ponavljam, nitko ne preuzima odgovornost. Nitko ne potvrđuje porijeklo. A ta tišina najglasniji je dio poruke.
Ukrajina?
Začudo, da – Ukrajina je sada tehnički sposobna izvoditi takve misije. Nisu vam rekli da se njihova industrija dronova razvija zapanjujućom brzinom i već nadmašuje Rusiju:
- Preko 500 proizvođača
- Mjesečna proizvodnja 200.000 FPV dronova
- Dalekometni sistemi dosega 750 – 800 km
- Rojevi AI dronova uvježbani u tisućama ratnih misija
Ukrajinski dronovi već su gađali ciljeve duboko unutar Rusije. Nordijski zračni prostor svakako je unutar njihovog dosega. Kad bi bili lansirani iz zemalja NATO članica – recimo iz Poljske ili baltičkih republika – bilo bi im teško ući u trag. A ako ne uzrokuju štetu, za njima ostaju samo pitanja.
Bi li vam NATO ikada priznao kad bi Ukrajina stajala iza takvih upada? Sigurno ne – NATO bi ih podržao, pa čak i sudjelovao u takvim operacijama pod lažnom zastavom. Jer to bi uzrokovalo pucanje savezništva, razotkrilo prikrivenu koordinaciju i narušilo narativ Zapada. Šutnja je sigurnija.
Velika Britanija?
Moguće je. Britanija je duboko povezana s programom ukrajinskih dronova i ima dugu povijest tajnih operacija. Mogla bi osigurati logistiku, tehniku i strateški okvir – pogotovo ako je cilj izazivanje Rusije bez direktne konfrontacije.
Zašto aerodromi?
Zato jer su simbolični. Civilna infrastruktura. Čvorišta dvostruke namjene. Zatvaranje aerodroma uzrokuje paniku, osvaja medijske naslove, razdražuje građane putnike i šalje poruku: ‘Ranjivi ste.’ A u zonama pokrivenim brojnim radarima dronovima je teško ući u trag – savršeno za vjerodostojno poricanje.
Koja je šira slika?
Ne radi se tu samo o dronovima. Radi se o oblikovanju percepcije javnosti. Pobuđivanju straha i opravdavanju još većih troškova obrane. I pripremanju terena za dublje uključivanje NATO snaga u Ukrajini – po mogućnosti pod parolom ‘mirovnih operacija’, unatoč tome što Rusija nikada ne bi prihvatila prisustvo NATO trupa na ukrajinskom tlu, a NATO nema nikakvog iskustva ili sposobnosti na polju mirovnih operacija.
Dronovi ne moraju eksplodirati. Dovoljno je da se pojave i nestanu da bi njihovi gazde postigli cilj. I da za sobom ostave – prljavu – priču danskog parlamentarca, na primjer, o tome kako ‘nemamo dokaze da je to Rusija, ali znamo da je Rusija najveća prijetnja Evropi.’
Ali ne dajte se zavarati. Netko točno zna tko je režiser ovog spektakla sa dronovima. To znaju i lideri nordijskih zemalja – i detaljno znaju što žele da vi mislite i ne mislite.
A ako uistinu ne znaju, onda su njihove vojne i civilne ‘obavještajne’ službe nekompetentne. Blago rečeno.
Zašto bi to mogla biti lažna uzbuna – ‘false flag’?
Ja imam prljavi um – i nekoliko desetljeća u rovovima takozvane sigurnosne politike.
Ovo je moja hipoteza: Kad se Zelensky sastao s Trumpom u Ujedinjenim nacijama, britanske online novine The Independent je izvijestio da je dobio zeleno svjetlo za udar duboko u rusku pozadinu. Specijalni izaslanik Keith Kellogg potvrdio je da se Bijela kuća ‘ne protivi’. Predstavnik NATO saveza Matt Whitaker je to ponovio: sposobnost za dublje upade kako bi se Rusiju prisililo na pregovore. To predstavlja radikalni pomak – bezobzirna eskalacija pod maskom strategije. A to je ludost – ludost koja se mora opravdati.
U tom svjetlu, ‘napadi’ dronovima sumnjivo liče na lažnu uzbunu – koncipirani za opravdavanje sljedećeg koraka na ljestvici eskalacije. Mediji i politički komentatori usredotočeni su na aktualne događaje, ne na složenost i međusobnu povezanost tih događaja.
Elite MIMACA-a – Vojno-industrijski-medijski-akademski kompleks (Military-Industrial-Media-Academic Complex) – ne poznaju ništa osim vojnih poteza. Diplomaciju, razrješenje sukoba i izgradnju povjerenja – da ne spominjemo mir – već su odavno napustile.
One djeluju u eho komori tako debelo izoliranoj pravedničkim grupnim razmišljanjem da ne mogu ni zamisliti da bi mogle biti u krivu.
A mogle bi itekako biti. Fatalno u krivu – zato jer su više odane drugim elitama nego vlastitim građanima i uglavnom nemaju pojma o posljedicama svojih postupaka: Na koncu, one misle da se tu radi o ‘našoj’ pobjedi i ‘njihovom’ porazu. Zbog toga jer nemaju intelektualne sposobnosti za rješavanje problema već koriste čekić tamo gdje nije potreban.
Ukratko, pratite događanja sljedećih nekoliko tjedana i shvatiti ćete pravi smisao ‘napada’ dronovima.
Objavljeno u časopisu Transnational 29. rujna 2025. https://transnational.live/2025/09/29/dont-be-fooled-others-could-have-more-interest-in-sending-drones-to-the-nordic-countries-than-russia/?utm_source=substack&utm_medium=email